Plamen i mleko
Nekada davno u Hercegovini. Mesto gde se „varilo“ mleko i pravili sir i kajmak se zvalo koliba. Hercegovačke kolibe su specifične, šest metara visoke bez prozora, sagrađene od vrbovog pruća, pokrivene slamom sa rupom na vrhu veoma oštrog krova, površine jedva dvadesetak kvadrata, sa crnim zemljanim podom. U sumrak, kada se pomuzu ovce, mleko se unosi u kolibu i sipa u ogroman crni garavi kotao, koji visi na dugačkom metalnom lancu iznad ognjišta. Pali se vatra, jedini izvor svetlosti u kolibi. Mi, deca, sedimo u ćošku kolibe sa „mjedenim“ (nekakva legura) kašikama u…Pogledajte ceo tekst →