IZAZOV

PRONAĐITE PET BILJAKA IZ OVOG HERBARIJA (drveće se ne računa), pošaljite fotke na Viber 0652466970, i osvojićete nagradu. 🙂

Ako verujete da ste pronašli neku biljku koje nema u herbarijumu, onda ste vi genijalci!

Fruška gora je pravi biljni raj sa preko 1.500 biljnih vrsta od kojih je oko 700 lekovitih. Posebno su značajne šume, koje čine Frušku goru plućima Vojvodine.

Početkom dvadesetog veka Fruška gora je bila gotovo u potpunosti prekrivena šumom sa 1.300 km². Danas je pod šumom samo oko 230 km². Tokom godina šumski fond je uništen usled seče, poljoprivrede i “divlje” urbanizacije. Pogledajte samo oko sebe!

Nismo zarasli!

Oaza prirode – Platan, na ovaj način prkosi urbanizaciji i pokazuje da može i drugačije. Ko ubija šumu, taj ne misli dobro našim potomcima.

“… i možete godinama, i zimi i leti svaki slobodan dan provoditi na Fruškoj gori, a da ne smete reći da je svu poznajete…”

Vasa Stajić, izjava iz 1924. godine

E-HERBARIJ

Brvnare Platan – Fruška gora

Ajuga genevensis ili plava ivančica je višegodišnja biljka visine oko 10-30 cm, sa tamnozelenim, sjajnim listovima koji formiraju rozetu blizu tla. Cvetovi su mali, plavo-ljubičasti, skupljeni u guste cvasti koje izbijaju na uspravnim stabljikama tokom maja i juna. Ova biljka je cenjena kao ukrasna vrsta za vrtove, a ima i upotrebu u tradicionalnoj medicini zbog svojih blagotvornih svojstava, kao što su protuupalno i antioksidativno dejstvo.

Geranium pusillum je mala jednogodišnja biljka iz roda muškatle (Geranium), poznata i kao mala muškatla. Raste najčešće na poljima i u vrtovima. Ima sitne, plavo-ljubičaste cvetove i perasto režnjaste listove. Prilagođena je umerenim klimama i često se smatra neželjenom biljkom zbog svoje invazivnosti.

Euonymus japonicus, poznatiji kao Japanska kurika ili Japanska vretenika, je zimzeleni grm poreklom iz Japana, Koreje i Kine, često korišćen u hortikulturi zbog svoje guste strukture, otpornosti i sjajnih zelenih listova (koji mogu imati i šarenilo – zlatne, bele ivice itd.).

Bokvica (Plantago major) je lekovita biljka koja raste svuda – često je zovu korovom, ali ima značajna svojstva. Leči rane i ujede (stavlja se direktno na kožu)
Smiruje kašalj i bronhitis (pije se čaj od listova)
Pomaže varenju (semenke deluju kao prirodan laksativ)
Protivupalna je (koristi se kod raznih upala)
Može se jesti – mladi listovi sirovi, stariji kuvani. Uglavnom je bezbedna, ali oprez za alergije i u kombinaciji sa lekovima.

Capsella bursa-pastoris L. je naziv za biljku poznatu kao pastirska torbica ili rusomača. Pripada porodici Brassicaceae (kupusnjače), a karakteristična je po svojim trouglastim, srcolikim plodovima koji podsećaju na starinske torbice pastira – otuda i ime.

Ranunculus lanuginosus, poznat kao dlakavi ljutić, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Ranunculaceae.
Cveta od maja do jula.
Kao i većina ljutića, sadrži protoanemonin, zbog čega je blago otrovan — naročito u svežem stanju.
Nije za konzumaciju, ali je zanimljiv kao deo prirodne šumske flore.

Trifolium alpestre, poznata kao planinska detelina ili alpska detelina, je višegodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae), koja raste pretežno u planinskim predelima Evrope, uključujući i Balkansko poluostrvo.

Coronilla varia, poznata i kao šarena trava ili šarena koronića, je niska, višegodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Raste uglavnom u Evropi i Aziji, često kao pokrivač tla ili na livadama. Ima žuto-zelene cvetove raspoređene u grozdaste cvasti i koristi se povremeno za poboljšanje kvaliteta zemljišta jer fiksira azot. Međutim, u nekim oblastima se smatra i korovom jer može brzo da se širi. Nije jestiva.

Zova (latinski Sambucus nigra), prepoznatljiva je po svojim karakterističnim belim cvetovima skupljenim u pljosnate cvasti, koji se pojavljuju u proleće i rano leto. Zova je veoma cenjena u narodnoj medicini, a cvetovi se često koriste za pravljenje sirupa i čaja.

Acer campestre, poznat kao poljski javor ili klen, je listopadno drvo ili veliki žbun iz porodice Sapindaceae. Poreklom je iz Evrope i zapadne Azije. Raste do 15 m, raste u šumama, duž puteva i u parkovima. Podnosi orezivanje, pa se često koristi u živim ogradama. Dekorativan je i cenjen u izradi muzičkih instrumenata. Otporan je na gradske uslove i zagađenje, što ga čini pogodnim za urbane sredine.

Erigeron annuus, poznata i kao krasuljak, je jednogodišnja (ili dvogodišnja) zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Poreklom je iz Severne Amerike, ali je danas široko rasprostranjena širom Evrope i Azije kao naturalizovana vrsta. Može da naraste i do 1 metra. Ima bele ili svetloružičaste latice slične tratinčici, s centralnim žutim diskom.
Period cvetanja od kasnog proleća do jeseni.
Ukrasna biljka zbog svog nežnog izgleda ponekad se koristi u prirodnim baštama. U nekim kulturama korišćena je za čajeve protiv prehlade i upala, ali nema mnogo naučnih dokaza o njenoj efikasnosti.

mišije uho brvnare platan fruska gora smestaj privatni

Arenaria serpyllifolia, poznata i kao majčina dušica ili sitna peskolika, je niska zeljasta biljka iz porodice Caryophyllaceae. Raste po peskovitim i suvim staništima, često na poljima i travnjacima. Ima male, ovalne listove i bele cvetove koji se javljaju u proleće i leto. Vrlo je prilagodljiva i široko rasprostranjena, često se smatra korovom.

fruska gora smestaj u prirodi e herbarijum

Lamium hybridum, poznat i kao hibridna mrtva kopriva, je biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae). To je jednogodišnja biljka koja često raste kao korov na poljima, vrtovima i nije nešto lekovita. Karakteristična je po sitnim, beličasto-ljubičastim cvetovima i srcolikim listovima sa nazubljenim ivicama.

Galium aparine, poznata i kao kleka, oslad ili lepljiva trava, je biljka koja se lako zakači za odeću i životinjsku dlaku zbog sitnih kukastih dlačica. Tradicionalno se koristi kao sredstvo za čišćenje limfnih čvorova i kao blagi diuretik, ali naučni dokazi o njenoj efikasnosti nisu naročito jaki.

Euphorbia esula, poznata i kao žuti mleč ili žuti mlečnjak, je višegodišnja biljka iz roda Euphorbia, često smatrana invazivnom korovskom vrstom u mnogim delovima sveta, posebno u Severnoj Americi i Evropi. Ima guste žute cvasti i mlečni sok koji je otrovan i može izazvati iritacije na koži. U tradicionalnoj medicini se nekad koristila, ali zbog toksičnosti se danas retko primenjuje.

Crepis biennis, poznata i kao dvogodišnja sirakova trava, biljka je iz porodice glavočika (Asteraceae). To je dvogodišnja zeljasta biljka koja raste uglavnom u Evropi i delovima Azije, često na livadama, pored puteva i u svetlijim šumama.  Obično dostiže visinu od 30 do 100 cm. Ima žute cvjetove koji se skupljaju u košare slične maslačku. Cvetovi se pojavljuju od juna do septembra.

Hedera hibernica, poznata i kao irski bršljan ili irska puzavica, jeste vrsta bršljana koja je slična običnom bršljanu (Hedera helix), ali sa nekoliko botaničkih razlika. Raste kao zimzelena puzavica ili penjačica. Irski bršljan je otporniji na hladnije uslove i može bolje podneti hladne zime, zato mu i ime “hibernica” (hibernacija, zima).
Često se koristi za pokrivanje zidova, ograda i zemljišta zbog svoje guste i bujne krošnje.

Hedera helix, poznata kao obični bršljan, je puzavica i zimzeleni puzavac ili penjačica iz porodice Araliace Mnogi ljudi potcenjuju koliko je otporan i koristan, recimo u stabilizaciji zemljišta ili kao prirodni filter zraka. Vrsta je parazita jer koristi stabla da dosegne više svetlosi ali ne krade sokove domaćinu. Međutim i pored toga po domaćina može biti poguban.

Verbascum pulverulentum, poznat na srpskom kao brašnjava divizma ili praškasta divizma, je višegodišnja biljka iz porodice Scrophulariaceae (zijevalice). Evo nekoliko osnovnih informacija o njoj: Ova vrsta divizme prepoznatljiva je po sivkastim, gusto dlačastim (brašnastim) listovima i stablu koje izgleda kao da je posuto prahom, otuda i naziv pulverulentum. Raste do 1,5 m visine. Žuti, petočlani cvetovi skupljeni su u dugačkoj klasastoj cvasti. Cvetanje traje tokom leta, najčešće jun-jul.

Cruciata laevipes Opiz je sinonim za biljku poznatiju kao Cruciata laevipes ili krstašica. Pripada porodici Rubiaceae (broćevke), kao i kafa i broćika (Galium). Cveta od aprila do juna.
Miris je slab, ali prijatan, pomalo podseća na med. Nema široku upotrebu u narodnoj medicini, ali se ponekad koristi slično kao broćika – za čišćenje krvi i kao blagi diuretik. Međutim, nema puno istraživanja o njenim aktivnim sastojcima ili delotvornosti.

Magnolia liliiflora Desr., poznata i kao ljiljanocvjetna magnolija ili magnolija liliastog cveta, je vrsta magnolije poreklom iz Kine. U hortikulturi je veoma cenjena zbog svojih upadljivih, purpurno-ružičastih cvetova koji podsećaju na cvet ljiljana – otuda i ime “liliiflora”. Osetljiva je na kasne prolećne mrazeve koji mogu oštetiti cvetove. Često se koristi kao ukrasna biljka u parkovima i vrtovima širom sveta. Ponekad se brka sa Magnolia × soulangeana, koja je hibrid, ali M. liliiflora ima uži habitus i tamnije cvetove

Oxalis debilis Kunth je biljka iz porodice Oxalidaceae, poznata i kao „ružičasta kisela djetelina“, „mala oksalis“ ili „ružičasti oksalis“. Poreklom je iz Južne Amerike, ali se danas raširila po mnogim tropskim i suptropskim područjima sveta — često kao ukrasna biljka, ali i kao invazivna vrsta. Tradicionalno korišćena u narodnoj medicini za snižavanje temperature i ublažavanje žeđi, ali treba izbegavati redovnu upotrebu zbog oksalne kiseline.

Achillea nobilis L., poznata kao plemenita hajdučka trava ili plemeniti stolisnik, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Ima slična svojstva kao i obični stolisnik: deluje antiinflamatorno, antispazmodično, antiseptično i digestivno.
Koristi se u narodnoj medicini za poboljšanje varenja, protiv grčeva, kod ženskih problema, kao i spolja za rane.
U odnosu na obični stolisnik, Achillea nobilis je blaža i prijatnija za čaj, ali ređe korišćena zbog manje rasprostranjenosti.

Bellis annua L. je jednogodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), poznatija u narodu kao tratinčica i bela rada,

Lactuca serriola L., poznata i kao divlji radić ili osat, je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Često se smatra korovom, ali ima zanimljiva svojstva i primenu. Neki je koriste u tradicionalnoj medicini, a sok biljke sadrži gorke supstance koje su poznate po sedativnim efektima. Međutim, može biti i blago otrovna ako se konzumira u velikim količinama.

Cornus sanguinea, poznat kao krvavi dren ili obični dren, je listopadni žbun koji potiče iz Evrope i zapadne Azije. Poznat je po upečatljivim crvenim granama, naročito zimi, što ga čini veoma lepim za ukras. Ovaj žbun obično raste od 2 do 4 metra i daje grupe malih belih cvetova krajem proleća, a zatim plodove tamno plave do crne boje.

Philadelphus pubescens, ili kako bi ga na srpskom nazvali – “dlakavi šipurak” (mada se ne koristi baš često ovaj naziv), je žbunasta biljka iz porodice hortenzija (Hydrangeaceae). Raste uglavnom u istočnim i centralnim delovima SAD, a kod nas nije autohtona.

Viola arvensis Murray, poznata i kao poljska ljubičica ili dan i noć, mala je vrsta iz roda Viola koja se često nalazi u poljoprivrednim zemljištima i livadama. Ima male ljubičaste cvetove i koristi se ponekad u tradicionalnoj medicini, mada nije naročito česta u komercijalnoj upotrebi.

Chamaecyparis lawsoniana, ili po srpski Lavsonov čempres, je zimzeleni čempres poreklom iz zapadne Amerike, tačnije sa područja Pacifika. Lepo izgleda sa svojim finim, perjastim iglicama i uspravnim, piramidalnim oblikom, pa je česta u baštama i parkovima.

Rosa micrantha Borrer ex Sm. je vrsta divlje ruže iz roda Rosa, porodice Rosaceae. Uobičajeni naziv je sitnocvetna ruža (latinski naziv “micrantha” znači “sa malim cvetovima”). Grm koji dostiže visinu do 2–3 metra, sa tankim, često povijenim granama koje su obrasle kukastim trnovima. Prisutna je u većem delu Evrope, uključujući i Balkan. Kao i druge divlje ruže, i R. micrantha ima plodove bogate vitaminom C i može se koristiti za čajeve i sirupe, ali je manje komercijalno upotrebljavana zbog manjih plodova i količine.

Allium oleraceum, poznat kao divlji luk, česmljak, ili livadski luk, je višegodišnja biljka iz porodice lukova (Alliaceae), koja raste spontano širom Evrope, uključujući i Balkan. Mladi listovi i lukovice se mogu koristiti kao zamena za obični luk, iako su nešto blažeg ukusa. Povremeno se koristio za poboljšanje varenja, protiv glista i za jačanje imuniteta.

Taraxacum campylodes G.E.Haglund je mikrovrsna forma maslačka iz složenog roda Taraxacum, blisko povezana sa običnim maslačkom (Taraxacum officinale). Raste uglavnom u severnoj Evropi i ima tipične osobine roda: nazubljene listove u rozeti, šuplju stabljiku i žutu cvast.

Lekovitost: Iako je mikrovrsna, lekovita svojstva su slična kao kod običnog maslačka. Cela biljka se koristi:

Listovi – diuretik, čiste bubrege i podstiču izlučivanje viška vode.
Koren – podržava jetru, stimuliše žuč i varenje.
Cvasti – bogate antioksidansima, koriste se u čajevima i sirupima.
Maslačak se tradicionalno koristi za detoksikaciju organizma, protiv nadutosti, kod problema sa jetrom, kao i blagi laksativ.

Napomena: Kod reumatoidnog artritisa može pomoći u smanjenju zapaljenja, ali pažljivo koristiti zbog potencijalne interakcije sa diureticima i lekovima za jetru.

Potentilla anglica Laichard., poznata i kao engleska petoprsta (English cinquefoil), je višegodišnja biljka iz porodice Rosaceae (ruže). Cvetovi su žuti, sa 5 latica, slični drugim vrstama iz roda Potentilla. Cveta od proleća do kasnog leta.

Euphorbia helioscopia L. je jednogodišnja biljka iz porodice Euphorbiaceae, poznata kao sunčanica ili vratilo. Često raste kao korov na oranicama, livadama i zapuštenim mestima širom Evrope, uključujući i Balkan. Biljka je otrovna, naročito njen mlečni sok koji može izazvati iritacije kože i sluzokože. Kod ljudi i stoke može doći do trovanja ukoliko se konzumira. Zato se ne koristi u ishrani ni u narodnoj medicini bez velike opreznosti. Zanimljivosti:
Naziv „helioscopia” potiče od grčkog „helios” (sunce) i „skopein” (gledati), jer gornji listovi i cvasti prate sunce tokom dana.
Ima sposobnost samorazmnožavanja velikim brojem semenki koje izbacuje iz plodova.

Fragaria viridis, poznata i kao zelenčica ili divlja jagoda, je vrsta iz roda jagoda (Fragaria), blisko srodna poznatijoj Fragaria vesca (šumska jagoda). Rasprostranjena je u Evropi i delovima Azije, a može se naći i u Srbiji, naročito po suvim livadama, svetlim šumama i obodima šuma. Plodovi su jestivi i vrlo ukusni, često se koriste za pravljenje džemova, sokova ili jedu sirovi. U narodnoj medicini koriste se i listovi — za čajeve protiv proliva i za jačanje organizma.

Vinca major je zimzelena puzavica iz porodice Apocynaceae, poznata i kao velika zimzelenika ili velika vinka. Ima sjajne, tamnozelene listove i lepe ljubičasto-plave (ređe bele) cvetove u obliku levka. Mediteran i jugoistočna Evropa. Vrlo otporna i nezahtevna biljka; koristi se kao pokrivač tla. Može postati invazivna ako se ne kontroliše. Zbog lepote i otpornosti često se koristi u pejzažnoj arhitekturi.

Tilia × europaea, poznata i kao evropska lipa ili holandska lipa, je prirodni hibrid između Tilia cordata (mala lipa) i Tilia platyphyllos (krupnolisna lipa). Često se sadi u gradovima širom Evrope zbog svog lepog izgleda, prijatnog mirisa cvetova i otpornosti na gradske uslove.

Achillea tomentosa, poznata i kao žuta hajdučka trava ili vunasta hajdučka trava, je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Evo nekoliko ključnih informacija: Aromatična, poput drugih hajdučkih trava. Prirodno raste na suvim, sunčanim mestima, kamenjarima, livadama, a često se koristi i kao pokrivač tla u vrtovima jer je otporna i dekorativna. Omiljena u rock vrtovima i suvim granicama. Ređe korišćena od obične hajdučke trave (Achillea millefolium), ali ima slična svojstva – koristi se za varenje, protiv upala i za zarastanje rana. Povremeno korišćena u mešavinama za čaj.

Cornus sanguinea, poznat i kao crvena drenovina ili krvavi dren, je listopadni grm iz porodice Cornaceae. Rasprostranjen je širom Evrope, uključujući i Balkan, i često raste na rubovima šuma, u živicama i duž potoka. Mlade grane su crvenkaste ili tamnoljubičaste, naročito zimi – otuda i ime “krvavi dren”.

Taraxacum rubicundum (Dahlst.) Dahlst. je vrsta maslačka iz roda Taraxacum, porodica Asteraceae. Ime ukazuje da je ovu biljku prvi opisao i kasnije preimenovao botaničar Gustaf Dahlstedt, poznat po svom radu na taksonomiji roda Taraxacum.

Crataegus rhipidophylla je vrsta gloga, član roda Crataegus, koja raste uglavnom u južnoj i jugoistočnoj Evropi. Poznata je po svom grmolikom obliku, sitnim belim cvetovima i plodovima koji su često crveni ili tamnocrveni. Ova vrsta gloga se koristi u tradicionalnoj medicini zbog svojih kardiovaskularnih svojstava, posebno za jačanje srca i regulaciju krvnog pritiska.

Prunus cerasifera, poznata kao džanarika, divlja šljiva ili višnja šljiva, je listopadno drvo ili žbun iz porodice Rosaceae. Poreklom je iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije, ali je široko rasprostranjena i često se koristi kao ukrasna biljka ili podloga za kalemljenje voćaka.

Dactylis glomerata L., poznata i kao gradska vlasulja ili grudvasta vlasulja, je višegodišnja trava iz porodice Poaceae (trave). U narodu je često nazivaju i mačji rep, kokotac ili pasji rep.

Stellaria palustris Ehrh. ex Hoffm., poznata kao močvarna zvezdica, je višegodišnja biljka iz porodice Caryophyllaceae (karanfili). Raste pretežno na vlažnim staništima – močvarama, vlažnim livadama, uz obale potoka i jezera.

Lactuca virosa, poznata kao divlja salata ili opijumska salata, je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Pripada istom rodu kao i obična salata (Lactuca sativa), ali se koristi u potpuno drugačije svrhe, uglavnom u tradicionalnoj medicini. Visoka biljka (može dostići i preko 1,5 m), sa nazubljenim listovima i ljubičasto-zelenkastom stabljikom. Cveta malim žućkastim cvetovima.
Tradicionalno poznat kao “biljni opijum”, iako ne sadrži opijate. Ima blago sedativno, analgetsko i spazmolitičko dejstvo.
Upozorenja:
U većim količinama može izazvati mučninu, konfuziju, pa čak i halucinacije.
Zbog neujednačenog sastava i potencijalne toksičnosti, ne preporučuje se bez nadzora stručnjaka.
Zakonitost: U nekim zemljama se njena upotreba kontroliše zbog psihotropnog potencijala.

Filipendula vulgaris, poznata i kao divlja suručica ili livadska kraljica, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Rosaceae (ruže).

Cercis siliquastrum, poznat kao judino drvo, je listopadno drvo iz porodice mahunarki (Fabaceae), karakteristično po raskošnim ružičastim cvetovima koji se pojavljuju direktno na stablu i granama (fenomen zvan kauliflorija). Ime “judino drvo” dolazi iz legende da se Juda Iskariotski obesio o ovo drvo, otuda i simbolika tuge ili izdaje u nekim kulturama.

Clerodendrum trichotomum Thunb., poznat i kao harlekinova biljka, kineski klerodendron, ili klerodendron sa plavim bobicama, je ukrasna listopadna biljka iz porodice Lamiaceae (ranije Verbenaceae). Potiče iz istočne Azije (Kina, Koreja, Japan), ali se gaji širom sveta zbog svog dekorativnog izgleda i prijatnog mirisa.

Geum urbanum L., poznat kao šumski orlić ili zečija stopa, je trajnica iz porodice ruža (Rosaceae). Raste uglavnom u hladovini šuma, uz šumske puteve i žbunje, u Evropi i delovima Azije. Zanimljivo je da se često koristi u tradicionalnoj medicini zbog svojih adstringentnih i antiseptičkih svojstava, naročito za lečenje rana i upala.

Sempervivum tectorum, poznata i kao “čuvarkuća” ili “stelja”, je sočna biljka iz porodice Crassulaceae. Veoma je otporna i lako se uzgaja, često se koristi na krovovima (otuda i naziv tectorum – “krovni”) kao prirodni izolator. Ima mesnate listove koji formiraju rozete i može preživeti i u surovim uslovima. Zanimljivo je da se u narodnoj medicini koristila za ublažavanje opekotina, rana i iritacija kože. Takođe, sempri su simbol zaštite doma.

Glechoma hederacea, poznata i kao dobričica ili mačja metvica, je višegodišnja biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae). Često se koristi kao pokrivač tla zbog brzog rasta i širenja. Ima aromatične, srcolike listove i plave do ljubičaste cvetove. Tradicionalno se koristi u biljnoj medicini za probleme sa disajnim sistemom, varenjem i upalama.

Rubus caesius, poznat kao rosopas, kupina pavitica ili divlja kupina, je biljka iz roda Rubus (isto kao i obična kupina). To je višegodišnja, polupuzajuća biljka iz porodice Rosaceae (ruže), i često se sreće u šikarama, rubovima šuma, pored puteva i livada širom Evrope, uključujući Srbiju. Jestiva je i lekovita.

Picea abies (L.) H.Karst. je naučni naziv za običnu smreku ili norvešku smreku, jednu od najrasprostranjenijih vrsta četinarskog drveća u Evropi. Može da poraste i do 50 m. Može živeti i preko 300 godina

Vicia hirsuta (L.) Gray, poznata i kao dlakava grahorica ili mala grahorica, je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Česta korovna biljka, raste na livadama, oranicama, uz puteve, i na zapuštenim mestima. Rasprostranjenost: Široko rasprostranjena u Evropi, Aziji i Severnoj Africi; naturalizovana i drugde.

Robinia viscosa Michx. ex Vent., poznata kao lepljiva bagremovina ili Sticky Locust, je vrsta iz roda Robinia, u porodici Fabaceae (mahunarke). Poreklo, istočni deo SAD (nativna je za Apalačke planine). Cvetovi privlače pčele, mada je medljivost slabija od običnog bagrema. Za razliku od običnog bagrema, ova vrsta nije naročito invazivna.

Symphyotrichum novi-belgii, poznata i kao novobelgijska krasuljak ili jesenja astra, višegodišnja je biljka iz porodice Asteraceae, poreklom iz Severne Amerike. Često se uzgaja u vrtovima zbog svojih živopisnih cvetova i dugog perioda cvetanja – od kasnog leta do jeseni.

Erigeron philadelphicus, poznat i kao philadelphijski krasuljak, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Asteraceae (glavočike). Poreklo iz Severne Amerike, ali je naturalizovana i u delovima Evrope i Azije.

Bromus sterilis je jednogodišnja trava iz roda Bromus, poznata pod nazivima kao što su “jalova vlasnjača”, “sterilni brom” ili “beplodna vlasnjača”. U Srbiji je često korovska biljka, posebno prisutna uz puteve, po zapuštenim mestima, vinogradima, usevima i baštama.

Clematis vitalba, poznata i kao divlja lozica, penjačica, puzavica, starčeva brada ili travni bršljan, je višegodišnja penjačica iz porodice Ranunculaceae (žabnjaka).

Sambucus canadensis je američka crna zova (poznata i kao američka zova), listopadni grm iz porodice Adoxaceae. Poreklom je iz Severne Amerike, a slična je evropskoj crnoj zovi (Sambucus nigra), mada su to različite vrste. Koriste se za sirupe, džemove, vino, pa čak i prirodne boje. Moraju se termički obraditi jer sirove bobice sadrže sambunigrin (blago toksičan glikozid). Tradicionalno se koristi za jačanje imuniteta, kod prehlada, groznica i kao antioksidans.

Salix babylonica, poznata kao babilonska vrba ili jednostavno žalosna vrba, je listopadno drvo iz roda Salix (vrbe), prepoznatljivo po svojim dugim, visećim granama koje često dodiruju tlo. Iako nosi ime “babylonska”, zapravo potiče iz Kine. Ime je posledica biblijskog pogrešnog tumačenja (Psalam 137), gde su “vrbe iz Vavilona” najverovatnije bile druge vrste.

Ballota nigra, poznata i kao crna mrtva kopriva ili smrdljiva mrtva kopriva, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Lamiaceae (usnatice). U narodu je često prepoznatljiva po neprijatnom mirisu, zbog čega se naziva i „smrdljiva biljka“.

Galium album Mill. je stariji sinonim za biljku koja se danas uglavnom vodi kao Galium mollugo L., poznatu i kao bela broćika ili mekana broćika. Pripada porodici Rubiaceae (broćike). Tradicionalno se koristi u narodnoj medicini za čišćenje krvi, protiv kožnih oboljenja, i kao blagi diuretik. Sadrži iridoide, flavonoide i druge bioaktivne supstance. Nemoj je mešati sa Galium verum (žuta broćika), koja ima jarke žute cvetove i intenzivniji miris.

Prunus japonica, poznata i kao japanska trešnja ili patuljasta japanska višnja, je ukrasni žbun iz porodice Rosaceae (ruža).

Salvia jordanii (ranije poznata kao Rosmarinus eriocalyx) je zimzeleni aromatični žbun iz porodice usnatica (Lamiaceae). U narodu je poznata i kao „alžirski ruzmarin“. Poreklom je iz jugoistočne Španije i Severne Afrike — Maroka, Alžira, Libije i Tunisa.

Origanum vulgare L. je latinski naziv za pravu (običnu) majčinu dušicu, poznatu i kao divlji origano. Prijatnog, jakog mirisa zahvaljujući eteričnim uljima (karvakrol, timol). Koristi se kao antiseptik, za smirenje kašlja, protiv digestivnih tegoba, kod prehlada. Aromatični začin (posebno u italijanskoj kuhinji). Eterično ulje origana je izuzetno moćno, koristi se uz oprez (antibakterijski, antivirusni efekti).

Aethusa cynapium se zove „lukovita pošast“ ili „glupa peršunčina“. To je otrovna biljka iz porodice štitarki (Apiaceae) i veoma liči na običan peršun, zbog čega je opasna jer je lako pomešati s jestivim biljem. Sadrži otrovne supstance koje mogu izazvati mučninu, povraćanje, vrtoglavicu, pa čak i grčeve i konvulzije u težim slučajevima.

Mahonia aquifolium (Pursh) Nutt. je zimzeleni grm iz porodice Berberidaceae (žutikovke), poznat i pod imenom Oregon grožđe.

Campanula persicifolia, poznata i kao breskvastolisna zvončica, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Campanulaceae. Uspravna, tanka, može da naraste od 30 do 100 cm.
Krupni, zvonasti, plavi, ljubičasti ili beli; javljaju se pojedinačno ili u redovima duž stabljike.
Cveta od juna do avgusta.

Fragaria vesca, poznata kao šumska jagoda, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice ruža (Rosaceae). Cvetovi beli, sa pet latica, pojavljuju se u proleće Mirisna crvena jagoda koja zapravo nije pravi plod (pravi plodovi su semenke na njenoj površini). Plod je aromatičan i veoma cenjen, koristi se svež, u džemovima, čajevima, likerima.

Inula helenium, poznata i kao oman ili elecampane, je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), poreklom iz Evrope i Azije, ali se odavno koristi i uzgaja širom sveta.

Trifolium campestre je jednogodišnja biljka iz porodice Fabaceae (mahunarke), poznata pod imenom poljska detelina ili žuta detelina. Neki je zovu i engleska detelina.

Salvia verticillata, poznata i kao salvija pršljenasta ili vertikalna žalfija, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Lamiaceae (usnatica). Poreklom je iz Evrope i zapadne Azije, a raste i u Srbiji, često na suvim livadama, pašnjacima i svetlim šumskim proplancima.

Salvia pratensis (srp. livadska žalfija) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Lamiaceae (usnatica). Vrlo je prepoznatljiva po svojim jarkoplavim do ljubičastim cvetovima i čest je stanovnik livada, svetlih šuma i rubova puteva širom Evrope.

Thalictrum minus, poznat kao mala livadna ruda ili kornjačina trava, je biljka iz porodice ranunkulovki (Ranunculaceae). Porodicom je poreklom iz Evrope i zapadne Azije, i obično raste na livadama, ivicama šuma i travnjacima. To je višegodišnja zeljasta biljka sa sitnim, fino isečenim listovima i malim grozdovima žućkasto-zelene cvasti.

Symphytum tuberosum, poznat kao gomoljasti trputac ili gavez, je višegodišnja biljka poreklom iz Evrope. Pripada porodici Boraginaceae, istoj kao i drugi trputci.

Centaurea nigrescens je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), često poznata kao jedna od vrsta volujeg oka. Karakteristična je po tamnijim cvetovima, skoro do crna, što je i dalo ime “nigrescens” (lat. potamni).

Teucrium chamaedrys — poznat i kao zidna krvomočnica ili kamenjarka. Možemo reći da je to biljka iz roda Teucrium, porodice Lamiaceae.

Medicago × varia je hibridna biljka iz roda Medicago, poznata kao hibrid između različitih vrsta lucerke (Medicago). Najčešće je hibrid između Medicago sativa (prava lucerka) i neke druge bliske vrste. Ovaj hibrid se proučava zbog svojih poljoprivrednih osobina, jer može imati bolje adaptacije ili prinose u odnosu na roditeljske vrste.

Brachypodium sylvaticum, poznata i kao šumska plavuša ili šumska uskolisna trava, je višegodišnja trava iz porodice Poaceae.

Lonicera ligustrina je vrsta iz roda Lonicera (poznatijeg kao kozja krv), ali za razliku od većine pripadnika roda, ova vrsta je zimzelena žbunasta biljka i vizuelno podseća na žbunaste vrste Ligustrum (ligustrum = kalina), zbog čega i nosi ime ligustrina.

Viola odorata, poznata kao mirisna ljubičica ili martača, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Violaceae. Vrlo je cenjena zbog svog prijatnog mirisa i lekovitih svojstava.

Prunus × yedoensis Matsum., poznatija kao japanska trešnja ‘Yoshino’, je hibridna vrsta iz roda Prunus (koji uključuje trešnje, šljive, bademe itd.). Ova biljka je poznata po spektakularnom cvetanju u proleće i ima posebno mesto u japanskoj kulturi, naročito tokom festivala Hanami (gledanje cvetova trešnje).

Juglans regia L. je latinski naziv za pravi orah ili pitomi orah, poznat i kao engleski orah.

Prunus pensylvanica, poznata kao pin čeri ili ptičja trešnja, je vrsta divlje trešnje poreklom iz Severne Amerike. Pripada porodici Rosaceae i rodu Prunus.

Apium graveolens je latinski naziv za celer, biljku iz porodice štitarki (Apiaceae). Najčešće se koristi u kulinarstvu i fitoterapiji.

Quercus petraea (Matt.) Liebl., poznatija kao hrast kitnjak, je jedna od najvažnijih vrsta hrastova u Evropi, naročito u šumskim ekosistemima srednje i jugoistočne Evrope, uključujući i Srbiju.

Oxalis stricta L. (poznata i kao žuti kiseljak, divlji kiseljak ili žuta djetelina) je biljna vrsta iz porodice Oxalidaceae.

Thalictrum dioicum, poznata kao muška livadarka ili rani livadnjak, je višegodišnja biljka iz porodice Ranunculaceae (žabnjaci). Uglavnom raste u šumama i sjenovitim područjima u Severnoj Americi, ali ima i srodnih vrsta u Evropi i Aziji.

Prunus cerasus L. je latinski naziv za kiselu trešnju, poznatu i kao višnja. Pripada porodici Rosaceae (ruže), a rod Prunus obuhvata mnoge vrste voćaka, uključujući trešnje, šljive, breskve, kajsije i bademe.

Ornithogalum pyrenaicum, poznat i kao divlji špargl ili Bath asparagus, je višegodišnja biljka iz porodice Asparagaceae. Raste u Evropi, a najčešće se može naći u južnoj i zapadnoj Engleskoj, kao i u delovima Francuske i Španije – uključujući naravno i Pirineje, po kojima je i dobila ime. Mladi izdanci se mogu jesti i imaju ukus sličan špargli – zbog toga je dobio i naziv “asparagus”. U Engleskoj je bio poznat delikates još u 17. veku, naročito u oblasti Bath, pa otuda i ime “Bath asparagus”. Nije prava špargla (Asparagus officinalis), ali se koristi na sličan način.

Poa trivialis, poznata kao obična livadna vlasulja ili sitna vlasulja, je višegodišnja trava iz porodice Poaceae (trave), vrlo česta u Evropi, pa i u Srbiji

Platanus occidentalis, poznat kao američki platani ili zapadni platani, je vrsta drveta iz roda Platanus, poreklom iz istočne i centralne Severne Amerike.

Platanus orientalis, što je latinski naziv za istočni azijski platan – veliko, dugovečno listopadno drvo iz porodice Platanaceae. Često se koristi kao ukrasno drvo u parkovima, drvoredima i duž ulica zbog svoje impozantne veličine, široke krošnje i otpornosti na gradske uslove.

Viola collina Besser, poznata kao brdska ljubičica, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Violaceae. Rasprostranjena je širom Evrope i delova Azije, uključujući Mongoliju, Kinu i Koreju .

Taraxacum clemens Matysiak je vrsta maslačka koja je opisao francuski botaničar Žan-Patris Matisjak 2009. godine. Spada u rod Taraxacum (maslačak) i u sekciju Erythrosperma.

Prunus brigantina Vill. je vrsta divlje kajsije, poznata kao breskva sa Alpa ili briançon kajsija. Raste uglavnom u alpskim predelima oko Francuske i Italije. Voće je manje i manje ukusno od one obične kajsije koju svi jedemo.

Ranunculus tuberosus Lapeyr. je vrsta iz roda Ranunculus (ljutić) iz porodice Ranunculaceae (ljutićevke). Ovo je višegodišnja biljka koja raste iz gomoljastog korena (otuda naziv tuberosus), i uglavnom se može naći u mediteranskom području južne Evrope.

Trifolium repens L., poznata kao bela detelina, je jedna od najrasprostranjenijih livadskih biljaka u umerenim predelima širom sveta. Ova puzava višegodišnja biljka prepoznatljiva je po svojim troslojnim listovima i belim cvetovima skupljenim u glavice, a često se može naći na livadama, travnjacima i pašnjacima.

Solidago gigantea, poznata kao divovska zlatnica ili velika zlatnica, je višegodišnja biljka iz porodice Asteraceae (glavočike). Poreklom je iz Severne Amerike, ali je invazivna i široko rasprostranjena u Evropi, uključujući i Balkan.

Rhamnus cathartica — poznat kao krkavina, pasja krkavina, pasji dren ili engleski trn — je listopadni grm ili nisko drvo iz porodice Rhamnaceae.

Acer tataricum, poznat kao tatarski javor, je vrsta javora poreklom iz jugoistočne Evrope i zapadne Azije.

Cicerbita plumieri (L.) Kirschb. je botanički naziv za biljku koja se ranije svrstavala u rod Lactuca, pa je poznata i kao Plumierova vučika. Ugrožena u Evropi.

Convolvulus arvensis, poznat i kao poljski povijuša ili divlji slak, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Convolvulaceae. Smatra se jednim od najupornijih korova na svetu.

Erigeron annuus (L.) Desf. je jednogodišnja biljka, poznata i kao krasolika ili jednogodišnja krasolika. Njena naučna klasifikacija je Asteraceae (ranije poznata kao Compositae), a pripada rodu Erigeron. U literaturi se može naći i pod nazivom Stenactis annua Cass

Thalictrum flavum, poznat i kao žuti šupljoglavec ili žuti taliktrum, je višegodišnja biljka iz porodice Ranunculaceae (žabnjaci). Raste divlje u mnogim delovima Evrope, uključujući i Balkan, a preferira vlažna staništa – obale reka, močvare i vlažne livade.

Srednja bokvica (Plantago media) raste na suvim mestima, dlakava je, cvetna stabljika je oko 5 puta duža od lista, cvast je dugačka i srebrnobela; lišće je široko ovalno. Potiče iz iz Evroazije, preneta je u Severnu Ameriku.

KRAJ HERBARIJA