Najveći broj fruškogorskih potoka presušuje sredinom leta i ostaje takav do sredine jeseni. Drugi period je (kada je količina vode mala, ali potoci ne presušuju) krajem zime. Ova kolebanja vodostaja u potocima ne podudaraju se sa godišnjom raspodelom padavina. Pošto je Fruška mala planina, na njoj nema dugih, vodom bogatih potoka koji bi mogli da prave impresivne vodopade. Ali, uprkos tome, u mnogim skrovitim delovima planine mogu se naći zaista osvežavajući prizori. Do pre desetak godina, poznat je bio samo jedan fruškogorski vodopad – vodopad na Dumbovačkom potoku. Vremenom, otkriveni su novi vodopadi, i do nekih su čak i markirane staze. Do sada je otktiveno ukupno osam vodopada, ali sigurno, Fruška gora čuva još iznenađenja. Poznati vodopadi su (grubo poređani po visini i bogatstvu vode): Šakotinački vodopad (najviši, ali nema mnogo vode), Sviloški, Dumbovački, Dobri, Srneći, Lazin Vir (presuši leti), „Nevenin“, Potoranjski. 

Kako doći do Dumbovačkog vodopada? Do njega možete doći iz nekoliko pravaca. Jedan od njih je iz pravca Dumbova. Pre Beočina, sa leve strane videćete omaleno naselje Dumbovo. Krećući se asfaltnim putem, doći ćete do račvanja puteva, gde treba da skrenete desno. Nedugo nakon ovog račvanja naići ćete na još jedno račvanje, ali ovaj put skrenite levo. Taj put će Vas voditi na blagu uzbrdicu. Nakon par kilometara pešačenja po asfaltu, stiže se do očaravajućeg prirodnog bogatstva Fruške gore – guste listopadne šume, delimično prošarane četinarima. Vrlo brzo počinju i planinarske oznake (markacije) koje vode do Dumbovačkog vodopada, tako da je zaista teško zalutati. Drugi put vodi od manastira Beočin, uzvodno Dumbovačkim potokom. Tura je prilično naporna, ali se isplati otići i posetiti ovaj vodopad, pogotovo u vreme kada ima puno vode, pa se huk vode može čuti izdaleka.